Evo me
27.02.2007., utorak
ode i ovaj blogič
Mislim da mi je dosadio blog....onak, više se ne nalazim na njemu. nisam više u tom mudu, život mi se promijenio, malo na bolje, malo na drukčije. villa sad ima drugo značenje za mene. tak da...ode on. tj. odem ja s njega. vjerojatno ću otvorit novi, jer ipak moram postat  pa možda ponekad svratim. hvala svima na komentarima, bili ste mi velika podrška u najtežim trenucima! . |
25.02.2007., nedjelja
koRn unplugged
|
prvo sam mislila da je šala, onda su mi se zgadili, onda sam to čula i sad mi ih je žao...a valjda se pogreške događaju i najboljima... blind je najbolja do sad. ove ostale manje više zvuče kao silovani originali... tužno je to...da |
10.02.2007., subota
|
Ništa me nije smjelo ovako bolno podsjetiti na Tebe i nisam smjela dopustiti da me uspomene dovedu do suza kolike sam ih ljubila i zaboravila a ipak u svakom svojem poljupcu još uvijek osjećam Tebe teško mi je voljeti ponovno nakon što sam Te probala i zauvijek ću bježati kao što sam morala od Tebe  |
07.02.2007., srijeda
..
...Sjedim za šankom i čovjek kojeg ne poznajem želi razgovarati samnom. I gledam ga u nevjerici i nije mi jasno. Zašto? Zašto šutim? Jer nemam ništa pametno za reći...a čemu trošiti riječi na trenutak. I smije se dok ispijam svoju kriglu piva, a ja znam da se ništa neće promijeniti. I promatram čaše i drvo i ljude i pitam se...o čemu bih sada trebala razmišljati. Ne bi li ove misli trebale biti nečije tko bi ih znao bolje iskoristiti... |
01.02.2007., četvrtak
villa
|
bila je kao sjajnim suncem obasjan cvijet al' ne pada ona na klišeje tuđe riječi koje ništa ne znače a ni ruže, ni tulipani, ni divlje cvijeće nisu ravni njoj, dakle lopoč tone ka dnu ona nije za stajanje na jednom mjestu ma kolko sunčano bilo ona je za hod po rubu makar vodio u provaliju osjećaja zamrljanu krvlju. i zato čujete li lepet njenih krila ili vidite ju kako puzi po zidu pustite ju da vas dotakne... možda vam se i svidi... ma kolko bolno bilo :) Adrian Kafka |
26.01.2007., petak
I opet stojim na rubu i želim skočiti, makar me glas razuma zove natrag. Hoće li to biti dugačak let ili ponovno bolan mukao udarac u zemlju. I je li opravdan taj strah od letenja ili me on jedini spašava.. kako ću znati ako ne pokušam.... |
11.01.2007., četvrtak
so called immaginary friend
|
Ležim već sat vremena u krevetu i pišem ovo na mobitel. Nesanica me ubija, a manjak sna na mene djeluje pogubno. Razmišljam o idiotarijama agen....end agen Ljepota...Povezujem je isključivo sa boli i nedostupnošću. Oduvijek su mi se sviđale prostori i ljudi koji djeluju melankolično. I sad se pitam kako biti sretna ako se okružim stvarima koje volim...cmoljavom muzikom, trulim zidovima, mračnim slikama i šiznutim ljudima. Najljepši su oni koji imaju komadić čarobnog ogledala u oku... I zli su i mračni... I mrze iznutra... A izvana su jadni i tužni..I krhki i ranjivi... Mršavi i lomljivi... ____________________________ Kada ću se prestati diviti staklu koje gazim golim tabanima... Uvijek će moje noge biti ranjene. I koliko ću se još gristi zbog luđačkog osmjeha i žaliti za udarcima... Nikada mi nije dosta boje vlastite krvi... I sada je lijepo... Ljepota je oko mene. Ona ružna,ona koju ne razumijem. A um mi i dalje trune pod pritiskom starih rana. I ljudi me ne razumiju jer pričam na zastarjelom jeziku prošlih vjekova. Dana boli. Nikada me neće napustiti. Misli mi lutaju oko grana drveća i prašnjavih kalendara, dok stvarni glasovi odjekuju u daljini gubeći volju da se probiju do ono malo razuma što je još preostalo neizjedeno bolesnim altruizmom.... Pustite me napokon, dragi, i nemojte pričati da se prestanem osjećati gluha.... |
25.12.2006., ponedjeljak
.............
Eto mi i Božića. Moram reć da mi je prošo bolje nego inače. Nije me uhvatila ona smrdljiva blagdanska melankolija. Naravno, bio je to jedan od najgorih božića do sada. Kao i svake godine, postane još malo gori. Jedino kaj je bilo dobro (za promijenu!!) je moj poklon. Napokon sam dobila zlatne ribice koje si već dugo želim. Dobro, ja sam htjela jednu, kojoj ću ja bit jedino društvo kao i ona meni  a dobih dvije, koje me se užasnuto boje... I ne jedu. A seru. Ma nema veze, ja imam svoje ribice .Još jedan izvor smrada u mojoj prašnjavoj jazbini. Kraj mene je slatki mali pesek moj. Sad ga zovem Grlipeso jer ga stalno grlim. Kad je tak fini mekni, ne mogu odolit. Jučer bio Donnie Darko na teveju. a ja nisam gledala  . a dobro, nije da ga nemama na divx-u  .i tako... dosadno mi je. idem ga sad gledat. Sretan Božić svima koje volim!!!!! |
16.12.2006., subota
svašta novo
|
šišala sam se....da... sad imam zuru ko perika od naomi campbel. jučer sam bila u komi i bila sam si grozna,a sad mi se sviđa. ova zura nekak više odgovara mojem karakteru. al sam skužila da sam fakat osjetljiva na svoju kosu. malo ću usporit sa promijenama. Vidjela sam na stanici kraj faksa lika o kojem sam pisala u Epu o mojem ljetovanju. Onom za kojeg sam bila uvjerena da ga neću više vidjet. Nismo izmijenili brojeve nego se dogovorili da ćemo sve prepustit spletu okolnosti. I dogodilo se!!! bila sam tak šokirana još dva sata nakon toga. Nisam skupila hrabrosti da mu priđem al mislim da me skužio. Nisam ga odmah prepoznala bez šilterice. Očito studira na FSB-u. Friki toutli. Radim na mrzlini, po 3 sata moram stajat na hladnoći end staf, al je lova dobra, tak da sam hepi. Generalno sam hepi. Mislim da mi je lijepo. Ekipa iz srednje planira neko okupljanje u pon, nadam se da bu se to fakat i dogodilo, hoću malo vidjet staru ekipu .tolko od mene za sad   ovo je tako seksi gej lik. neko mi je reko da je iz nekog glupog benda bat aj dont rili ker sve mi se više sviđaju likovi koji izgledaju ko vještice i za koje ne možeš točno reć dal su muško il žensko jučer vidla točno jednog takvog pred žapcem. njami |
13.12.2006., srijeda
rukavice bez prstiju i hladna mramorna ploča
Gubim dane. Ovaj put iz pamćenja. Uopće ne znam gdje sam. Znam samo da je vani komatozno hladno i da ulične pijandure smrde. Znam da sam odustala od toga da želim biti voljena. Jednostavno odustala. Shvatila sam da sav trud, sav rad na samoj sebi ne donosi nikakve plodove i da je pravo vrijeme da odustanem. Napokon sam si priznala da je problem u meni i da ne postoji dovoljno jaka i nesebična osoba koja bi se htjela i mogla s njim nositi. Odustala sam od jedne od boljih veza, i što je najbolje, nije mi žao. Ne želim više voljeti. I ne želim biti voljena. Sada i mene boli kurac. Toliko mi je trebalo da dostignem ovu apatiju,no došlo je očito i moje vrijeme. Nisam tužna i nisam u komi. Napokon se osjećam slobodna od pritisaka koje sam si sama nametnula. Napokon sama sebi priznajem da sam drukčija i sama sebe prihvaćam kao takvu. Možda jednom naiđe netko tko će me isto tako prihvatiti, no sasvim mi je svejedno hoće li to biti za 10 godina ili nikad. Još uvijek osjećam neodoljivu privlačnost prema ljepoti, no ne dopuštam strastima da preuzmu ono malo razuma što mi je ostalo. Više ne želim. Zavrsila sam sa ŽELJAMA kao takvim. Dosta aspekata mog života se napokon normalizira i užasava me pomisao da se moram tjerati da u tome uživam, jer mi je um toliko navikao na tugu i bol da više ne znam osjećati obično zadovoljstvo. Volim ljude koji me okružuju. S njima se napokon osjećam prirodna. Kao ja. Podsvijest me ne tjera da se skrivam iza milijuna masaka kako bih se svidjela - samoj sebi. Oko mene je dovoljno ljubavi. Ljubavi koju više ne upijam bolesnom žeđu i isušujem je do kraja. Ljubavi koja me grije izvana i održava moje biće. Koja čak i nije usmjerena meni kao takvoj. Koja nije destruktivna. Napokon sam donijela neke važne odluke. Napokon sam shvatila da sam sposobna za neke stvari. I koliko god puta se još uvijek zateknem kako gledam u asfalt dok hodam i propitujem gorak osjećaj u grudima sada sama sebi kažem da za to imam puno manje razloga i smijem se omotana šalom, nadajući se da nitko od prolaznika to neće vidjeti, jer ne mogu suspregnuti hihot zadovoljstva koji me prožme i ispuni. |
11.12.2006., ponedjeljak
NOVI DIZAJNIĆ
|
evo našla ovu sliku i bila mi je tak dobra da nisam mogla odolit. aj nou,ajm a veri sik prsn. sad i frendica koja me pitala zakaj više niš ne pišem ima kaj za čitat kao što se vidi, 4 h u noći je ,ja sam ponovno probdijela noć uz forum i pišući neku zadaću koju moram sutra predat...crknita sam.. još ak ću morat radit sutra, umrjeću.... smišljam način da starcima blago približim činjenicu da ću se uskoro pierceat ... još mi niš pametno ne pada na pamet. neki dan mi je malo falilo da bubnem staroj... kaj je najgore, već znam kak će reagirat al trudim se ne mislit na to... ruke su mi ljubičaste od neke boje koja se ne skida... malo sam zdeprimirana al ništa strašno. šišam se. al ne puno. samo nova frizura  osijećam se krivo za nešto. valjda će mi dotična osoba oprostit. nadam se. želim se zapit. (šta je novo?) možda preksutra. houpfli ljubim vas sve i želim vam da u ovom trenutku mirno snivate |
23.11.2006., četvrtak
sad odmah
|
Eto mene malo i na blogichu. Vidim opet se sve sjebalo samo od sebe, ne mogu vidjet komentare iz nekog razloga...Neda mi se to popravljat opet...Možda ću se opet dat u uređivanje stranice... tkho zna :) Enivej...šta ima u životu. Malošta i svašta. Stalno sam na fuxu i dalje i već me pomalo užasava količina gradiva koje se skupilo za naučit. Na sociologiji spolnosti je i dalje jebeno zanimljivo (to mi predaje ovaj striček kaj je radio anketu iz prethodnog posta). Baš sam ga danas imala pa zato spominjem. Nejdem baš nešto van u zadnje vrijeme, uglavnom se zapijam po danu na faksu. Čekam neke tulume i našu brucošijadu. Naime nemam namjeru plaćat pedeseticu za tuđe . Čekam da mi se javi milja ljudi s kojima sam okvirno dogovorila neke kafe,a u biti neam ni vremena za to baš. U biti nemam vremena za ništa. Usisava ga crna rupa. Sad bi trebala pisat zadaću iz staistike al mi ne pada napamet. Budem to sutra na brzaka prije neg ju trebam predat  ak ću uopće znat . Mislim da će me te zadaće koštat godine. Danas sam trebala ić na demonstrature a mjesto toga upadnem na predavanje iz nekog jezika, neznam ni kojeg, tak je čudno zvučao. Tak da su mi se kroz čudne riječi koje uopće ne razumijem smijale neke koze, a profa me gledala u čudu. a ja sam samo htjela malo znanja. A onda sam srela tipa još zbunjenijeg od mene koji je zaboravio kišobran na spolnosti i jurio po njega i time me sjetio da sam i ja svog zaboravila i tak smo (dva tukca) šalabajzali po faksu tražeći dobru dušu od spremačica da nam otvori. Kišobran je sad na sigurnom. Ne brinite. Jedna frendica koja mi jako fali mi se opće neće javit i mislim da me zaboravila. A ja samo želim da se zapijemo i da ju iskoristim. A ona tako...  Drugoj frendici je život u kurcu a meni je grozno kaj joj nikak ne mogu pomoć. Treća frendica mi ide na kurac i sve sam sigurnija da je nenormalna... Mrzim kad se ljudi šišaju. To mi uzrokuje krckanje u sinapsama...Prijeti se gašenjem mojeg voljenog foruma na kojem provodim dobar dio svog dragocjenog slobodnog vremena.  . Ima da ubijem nekog.... I to sve samo zbog iskazivanja rasne, spolne itd mržnje i vrijeđanja svake vrste....a mi samo razgovaramo.. Jope sam s nekim momkom al ne znam pravo šta će se izrodit od toga.. Malo je čudan. Na dobar način,al ipak....čudan. Pomalo opsesivan.. a možda samo ja nisam navikla da je netko zainteresiran za mene. Baš mi izvirio na ajsikju. No vratimo se na temu. kosa mi raste. Nebi vjerovali. Još uvijek poprima raznorazne (neželjene) oblike, al danas sam zaključila da je fakat narasla. Biće nešto od nje ivenčjuli. Napokon gubim onu odvratnu ljetnu preplanulost i vraća mi se moja prozirna koža Još uvijek sam kronično živčana. Makar je sve manje više krenulo na bolje, moje blokade i moji strahovi su još uvijek tu i ne mogu se s njima borit... Dvorac od oblaka... blah... sjebala sam se sad. odoh |
15.11.2006., srijeda
|
Na nize navednoj internetskoj stranici nalazi se upitnik koji ispituje stavove o seksualno eksplicitnim sadrzajima (pornografiji) i odgovarajuca iskustva. S obzirom da su seksualno eksplicitni sadrzaji danas sveprisutni i da njihova uporaba vise ne izaziva osudu, zanima nas u kojoj su mjeri postali dijelom seksualne stvarnosti mladih generacija. Sudjelovanje u istrazivanju je dobrovoljno i anonimno, sto znaci da se nigdje ne potpisujete, a internetska stranica na kojoj se upitnik nalazi ne arhivira adresu vaseg racunala. Kako upitnik sadrzi izravna i detaljna pitanja o Vasem seksualnom zivotu, ispunite ga kada ste sami i neometani. Dobiveni rezultati tretirat ce se kao povjerljivi i koristiti iskljucivo u znanstvene svrhe. Molimo Vas da ispunite cijeli upitnik, kako bi Vasi rezultati usli u obradu. Vasa ce nam suradnja i iskreni odgovori omoguciti uvid u moguce utjecaje seksualno eksplicitnih sadrzaja na seksualni zivot mladih danas. Krajem sijecnja 2007. godine, preliminarne cete rezultate moci procitati na istoj adresi. anketa Molimo Vas da ovu poruku proslijedite (forwardirate) svim svojim znancima i prijateljima koji su stari izmedju 18 i 25 godina, bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju, kako bi se i oni ukljucili u istrazivanje. Unaprijed Vam se zahvaljujemo na suradnji, Dr. sc. Aleksandar Stulhofer, red. prof. Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu  _______________________________________________ |
29.10.2006., nedjelja
Odite na balet
Znam da zapostavljam svoj dragi blogić u zadnje vrijeme. Možda mi je preljepo u životu (jea rajt) pa nemam o čemu cmoljit. Al evo našla sam o čem ću cmoljit. Pre rijetko vidim ljudove svoje iz srednje. Zadnji put se vidjesmo u ponedjeljak ,a to je fakat davno  . Ja im se nemrem jafit jer neam para na mobu, a oni ništ (da i ti voajeru jedan kojeg sam zvala u močvaru). Htjedoh da se svi skupimo za čvaru al mi se niko ne javiše. Možda je tak i bolje jer i onak neidoh tamo. Idoh na premijeru Coppelije u HNK. Arghhh... George Stanciu!!!     đast predobro... ansambl je bio manje više očajan, a george briljantan kao i obično. skakutao po pozornici ko perce. Btw HNK je dobilo crnog plesača, samo ako ikog zanima, dajem još jedan razlog da dojdete vidjeti naš balet. Nije spacijalno dobar zasad al ko zna šta će još bit od njega. Enivej, osim što vidjeh Georgea na pozornici, upoznah Londonskog foto modela - preslatki gejiš-luking dečko plave kosice i okica sa emo frizuricom. Tečno priča hrvatski...njam Eto, makar sam uživala bilo bi mi još ljepše da sam vidla svoje ljudove tak da, izvolite mi se javit jer će inače bit spenkanja mamicu vam!!! |
23.10.2006., ponedjeljak
SRETAN MI ROĐENDAN....!
|
E fakat , ovo mi je jedan od najljepših rođendana ikad. Da nisam izgubila 200kn bio bi najljepši. Lajk dobila sam poklon od ljudi koji me znaju tek oko 2 tedna...Bilježnicu sa pjesmicama i (gej) slikicama itd... Uglavnom..prekrasno. Nisam mislila da će itko uopće primjetit da mi je ročkas, a oni tako....I tak sam se fino zapila s njima na faksu i bilo mi zakon, i onda došla stara ekipa i ja zgubim pare. I tak sam se rastužila i rasplakala kaj ih nemrem ni počastit a tak sam se tome veselila,misla sad ćemo se svi zajedno skupit i zapit, al nakraju smo se ipak uspjeli nekak zabavit ( bar se nadam). Nažalost, svjesna sam da sam ostatak večeri bila fakat trula, što se bitno popravilo na putu do doma, al mi je ipak žao, kaj nisam mogla do kraja uživat u tak ljepom ročkasu. No, kak moja stara veli ( fala bogu da je tak reagirala) "sigurno postoji razlog zakaj sam ih morala izgubit". Mislim, jest da je to 200 kn, kaj ja uopće rijetko vidim u komadu (a i sitno) al na kraju dana, eto zaključujem da mi je svejedno bio prejeben ročkas jer sam vidla sve ljude koje volim ili koji mi se (barem životinjski tjelesno) sviđaju, i potrudili su se da mi dan prođe fakat ljepo. Možda sad zbog ovih 200kn zvučim ko neki prljavi materijalist, al mislim da mi ni jedan poklon (ne znam kak skupi) nemre zamjenit ovaj dan i ove ljude koje volim i koji su tek ušli u moj život okrećući ga na jednu nepoznatu, pozitivnu stranu. Volim vas sve i svima vam puno fala!!! A sad, par krasnih slikica samo za mene    |
09.10.2006., ponedjeljak
heloouuu
|
Ovak, faks je napola počeo. Danas sam bila na prvom kakti predavanju.. Makar je to više bilo informativno okupljanje... Ekipa je fakat ok, možda i više od toga, to ću tek vidit. U svakom slučaju vrlo simpa. Ne znam točno kak je na našem odsjeku, otam sam upoznala sam par ljudi.. Enivej, filozofski fakat ima onu neku puknutu vibru, točno ono kaj meni treba. Negacija normalnog. Danas sam vidla jednog klinca (najviše prvi srednje) koji je išo ulicom imo neku majcu (ne znam koji bend) sa ful EYE LINER-om.... zakon!!!!!! tako mlad, a već zna šta valja... I vidjela sam jednog vjerojatno izgubljenog peseka, strašnio je sladak bio i motao se oko kolega i svako malo hodao za nekim tak da sam tek nakon nekog vremana shvatila da nije ničiji...a peso... nadam se da će ga vlasnici nać. ak ga se nisu namjerno riješili naravno... zašto niko nea nove postove, ljudiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!! zašto su svi našli život osim mene..? čak i ono malo kaj sam imala sad mijenjam višenjem po faksu. hoću neki sočni divlji post!!!ko će mi ispunit želju??!! nemojte da vam otvorim dušu jer će se prolit gnoja pa ćete morat u najboljem slučaju komentirat, a u najgorem posjetit najbliži toalet... PUSAM |
08.10.2006., nedjelja
Gavran
|
sunce... beton... mekane grane. odbljesak od tvojih očiju. i glupa pogreška u mraku. napola ispravljena. i piva. litra.i plastična čaša. pijani smjeh. hihot, doduše. i tvoja piva. i pogled ispod trepavica. vrijeme je prebrzo. možda znam. neponovljivo možda. pogledaj me opet. možda ponovno. pruži svoje dugačke prste, i povuci dim. beton i piva i tvoje brutalno hihotanje. možda ponovno. |
06.10.2006., petak
Thank you
|
How bout getting off of these antibiotics How bout stopping eating when I'm full up How bout them transparent dangling carrots How bout that ever elusive kudo Thank you India Thank you terror Thank you disillusionment Thank you frailty Thank you consequence Thank you thank you silence How bout me not blaming you for everything How bout me enjoying the moment for once How bout how good it feels to finally forgive you How bout grieving it all one at a time Thank you India Thank you terror Thank you disillusionment Thank you frailty Thank you consequence Thank you thank you silence The moment I let go of it was The moment I got more than I could handle The moment I jumped off of it was The moment I touched down How bout no longer being masochistic How bout remembering your divinity How bout unabashedly bawling your eyes out How bout not equating death with stopping Thank you India Thank you providence Thank you disillusionment Thank you nothingness Thank you clarity Thank you thank you silence  |
04.10.2006., srijeda
Evo tu je naslov
Evo na nagovor drage Gorkikraj ja morah nešto napisat. Sad sam skužila da vas zapostavljam (vjerni moji čitatelji  ) jer provodim cijele dane na forumu filozofskog f. pokušavajući izbjeći propuštanje bilo kakve korisne informacije ili zujim po samom faksu...a kaj je najgore, nije još ni počeo!!!! pitam se kaj će tek bit poslje... + iam filing da me hvata neka virozica al odupirem se razbolijevanju jer sam shvatila da su sve moje bolesti psihosomatske prirode pa kontroliram apsorpciju stresa .Eh kad mene svaka glupost dira.... Kad smo već kod toga...Jučer sam si slučajno prokopala po uspomenama.. Pospremala sam ladicu i pronašla neke zapise iz prošle godine. Uopće sam zaboravila da sam pisala te stvari. Uglavnom, pisala sam o jednoj osobi koja mi je prije fakat puno značila i ponovno me pogodila ista tuga koju sam nekad osjećala. Mislila sam da sam potisnula te osjećaje, al valjda je trajalo predugo da bi tak brzo izblijedilo..Unatoč svemu, drago mi je da je gotovo i da je mučenje prestalo, makar ću vjerojatno uvijek nešto osjećat prema Njemu. Nikad neću otkrit kakav je to bolestan užitak osjećao poigravajući se mojim osjećajima. A možda je tak moralo bit jer sam već ionak bila bolesno opsjednuta njime. Yes it's time to move on... Mrzim sjećanja... Pogotovo ona lijepa. Jer ona ipak najviše bole. Kad znaš da se nikad neće ponovit...  |
02.10.2006., ponedjeljak
Šmrlc
|
Hej, jeste skužili, otkad je počela škola, više skoro nitko ne posta, il se posta svaki mjesec jednom.... Šmrlc!!! Dajte, ak ste sad ovak zaglibili u učenje, kaj će tek bit kad za pravo počnu ispitivanja... A možda sam serem, briem da ću bit ista takva kad mi faks počne idući tjedan.... Enivej, ljudi, vratite seeeeeeeee!!! |
27.09.2006., srijeda
Nemrem vjerovat!!
Evo ovako... Upoznala sam SAVRŠENOG lika. Al kad kažem savršenog, onda to fakat i mislim. Ali jebiga, i on mora imat ključnu manu - zauzet je. Jebiga, možda nešto i znači kaj je samnom prevario curu, al ne želim se previše nadat jer je pre dobar da bi bio istinit i sve mi opet smrdi na to da ću bit povrijeđena. Fakat neam sreće... Makar, da ga više nikad ne vidim, ne bi mi bilo žao, jer napokon sam vidjela da postoje takvi dečki kao on, da to nije moja izmišljotina i da ne očekujem previše... Možda idealiziram, jer, ipak smo se sastali tek 2 puta, ali to nije bilo ništa slično SVEMU što sam do sad doživjela. To je bilo ono pravo, kad si siguran da trebaš biti baš ovdje u ovom trenutku i gledati baš njega i slušati baš njega, a ne osjećaš niti pritisak niti nezainteresiranost (svoju ili njegovu). Kada u cijeloj večeri ne bi ništa promijenio.... No vratimo se na zemlju: lik je prezgodan, između ostalog ima dugu plavu kosu  ,i tako se saaaaaaaaaavršeno ljubi itd..itd.. neću vas sad umarat, uglevnom, fizički je savršen, a za ostalo mu još nisam našla manu. Ali fakat je istina svi dobri su zauzeti...Baš sam rekla frendici, da mu znam curu, ubila bi ju i bacila u Savu. Heh,ajd pravit ćemo se da je ovo šala. Napuštam vas u euforiji, dok mi stvarnost opet ne pljusne u facu. A do tad, širim hrpu pozitivne energije na sve vas, samo duboko dišite... |
26.09.2006., utorak
...
|
Tužna sam. Gdje su mi prijatelji kad ih najviše trebam? A nisu ni oni krivi.. Jednostavno mi je cijeli svijet sjeban. I one stvari koje bi mi trebale bit lijepe i kojima bih se trebala veselit ispunjavaju me strahom i tugom. A onda nemam niti s kime razgovarat. Osjećam se glupo što se još nism navikla da u najgorim situacijama ipak imam samo sama sebe. I to ne kad mi kuća gori, kad krvarim, kad plačem. Ne onda kad i prolaznik na cesti vidi moju bol. Tada mi je utjeha najmanje potrebna jer ju već samom prisutnošću nekog drugog, sama umanjujem. Nego kada me boli iznutra, doslovno tako. Kada me izjeda neobjašnjiv osjećaj kad bih sve učinila samo da prestane. Kada bih se ubila samo da prestane taj osjećaj... Kada želim plakati a nemogu istisnuti tu bol kroz suze. Kada se želim raniti, samo da fizička bol nadjača onu unutarnju. Boli me i ja plačem, a sama sam potpuno. I osjećam se sama. Potpuno. I trebam vas, prijatelji,a nema vas... |
Šmrc
|
Eh krasno..ubijem se za novi dizajn i sve bude savršeno dok ga napokon ne stavim na blog..i sad mi se nece slika ucitat na pozadini..jel ju netko vidi il je i vama samo bijelo? |
20.09.2006., srijeda
inspirirano nedavnim događajima... Ne, ja nisam krvoločna. Nek niko ne misli da mu želim smrt. Ne fakt...Pliz...
|
Sjedim pred kompom i zjevam. Kasno je. Al ne ide mi se u krevet. O, ne, tamo je najgore. Tamo su misli...Počnem se gušiti u vlastitoj patetici... Trljam oči rukama dok ne postanu savim crne od razmrljane šminke. Jedan od mojih odvratnih fetiša. Onda se osijećam tako crno. Dobro. Sad sam mirna, ne razmišljam previše. Gledam dokumentarce, spotove i slična sranja na netu. Na telki sviraju Svadbasi.. Hvata me nostalgija. Treba mi cigareta... O, samo dim... Neke stvari su bile tako lijepe, dok ih nisam stvarno vidjela. Pred očima su mi tvoja usta obgrljena dimom cigarete.. Lijepo. Pitko.. I jedno znojno lice blaženog izraza. Neznanje. Neshvaćanje. I riječi mi odzvanjaju u uhu "tebi je ovo normalno?" I dira mi lice i dira mi kosu i... osuđuje me... A u tom trenutku, zapravo me voli. Osjeća to, i ne bori se... U njemu je. A ipak me pita..."ti ovako svaki put?". Ljubomora. A ni ne osjeća ju. I sad razmišljam o nepoznatom licu. Zašto. Zašto sam naučila ljubiti bez osjećaja i uživati u tome da ne volim, da mi nije stalo? I povrijedila sam nekog, tko je tog trenutka mislio da sam ga povrijedila,ali zaboravio me, ne moj postupak... I vidjet ću ga opet...i izazivat ću ga opet, i povrijedit ću ga opet. Onu malu slatku djevojku su rastrgali čeličnim dlijetima, kada je od nje ostala plahta rastučenog ljudskog mesa, obješena o čavle. I krv mi se njena slijeva niz grlo kad ti šapćem na uho volim te,a onda ti skačem po grkljanu dok ne iskoči sa mjesta. I tada te tjeram da mi pjevaš, da mi pjevaš o ljubavi i smrti i njihovom zagrljaju. A ti se smiješ i grizeš me za usnu, i lipćeš moju krv sa slatkog poljupca. I više te nema. Zaboravljam te. A on je tvoj prijatelj. Da, barem si to mislio. On je blažen. A ja sam djevica. __________________________________________________________________ Nešto o ovom videiću: Svakak se isplati pogledat, Ville u svojoj najgejiš fazi, prije neg je bivši klavijaturist otišo i presto ga jebat, savršena izvedba(ko da pjeva na playback), puno gejiš pokreta i nuđenja guze publici...UŽIVAT ĆETE |
18.09.2006., ponedjeljak
Fake
|
možda nije na meni da kažem: moj um je izopačen zauvijek sam ti dužna za tvoje neprocjenjive svjete: umri i izgori u paklu ti si normalan, valjda si zato zločinac the Weak always make wrong choices Djeco, ubijajte se i potičite prijatelje da učine isto.Ali nemojte šokirati svoje brižne roditelje jer oni će još dugo plakati što vas nisu mogli bar još malo držati u agoniji života a tako su se dugo trudili da vam osiguraju polako umiranje kroz smrdljivu starost i naborane uspomene. Centar za krizna stanja i prevenciju suicida 01/2421 603, 01/2388 888 (inserts from my diary) |
14.09.2006., četvrtak
Redizajnirati ili ne redizajnirati pitanje je sad...
|
Razmišljam o tome da si malo preuredim blog. Mislim ovaj dizajn mi je savršen al mi je već fakat dosadio. A i ne volim promijene, jer su uglavnom loše. Kaj vi mislite o tome? Obrijte jezik i dajte koji savjet, samo bez : stavi manje slika i spotova odmah kažem NEA ŠANSE. Jedna mi je cura rekla da mi je blog RUŽAN. Hm,nisam znala kaj bi joj rekla, meni je krasan... Samo me žifcira ovaj cvijetić na vrhu. BTW, znam da ak ću ić mijenjat pozadinu, da će to vjerojatno onda bit Ville prek cijelog ekrana... Neću moć odolit, al opet, znam da onda nebu tak pregledno, a to mi je prioritet. Pomagajte... Jedan od ranijih nastupa... Got to see it...Ville je jestiv... |
11.09.2006., ponedjeljak
život je smeće
|
I opet neuspjeh.... Na Ribnjaku je bilo trulo. Klupu do nas je bio neki lik koji se non stop ljuljao i pio. Prvo smo mu se smijali, a kak je vrijeme prolazilo sve mi ga je bilo više žao i shvatila sam da plače. Nagovorila sam cure da odemo do njega i pitamo ga kaj mu je. Slušao je onu totalno depresivnu blues pjesmu (ne znam točno kak se zove I hurt myself today,...) i plakao bez prestanka. A bilo mi ga je tak žao, imo je neke poderane traperice do koljena i dugu gustu crnu kosu. Mumljao je pjesmu i plakao. Pokušavala sam saznat kaj mu je a on je sam ponavljo da on nije bitan i zašto je mene briga za njega. Pitala sam ga zakaj je tu skroz sam, reko je da je bolje to neg da se reže. Brisala sam mu suze i nos i imala filing ko da držim malog povrijeđenog dečkića u naručju. A ne mogu podnijet kad djeca pate... Kad sam mu iskopala facu iz kose vidjela sam da ima prekrasno lice obliveno suzama, i pitala se, kako je netko mogo povrijedit takvo nevino biće. Skoro sam i ja počela plakat. Nemogu si zamislit u kakvoj situaciji mora bit da plače dva puna sata bez prestanka. Reko mi je da mu nikak ne mogu pomoć i da je najbolje da ga ostavim. A ja ga glupača nisam mogla poslušat pa se digo i oteturao negdje. Tak se grozno osjećam zbog toga, ko zna di je on završio, ipak mu je bolje bilo na Ribnjaku nego negdje na cesti po noći... Od tad sam sva nekak sjebana, ljudska patnja me ubija u pojam. Mislim si, kaj je on skrivio svijetu da mora tak patit, i gledam neke svoje prijatelje kak pate iz dana u dan i nekak preživljavaju, a ne žive, isto ko ni ja. Šta smo mi 18 godišnjaci skrivili ovom trulom svijetu . Kako netko može biti sretan u svijetu gdje se prekrasna djeca tuku i zlostavljaju i odrastaju u psihopate. Čiji se roditelji rastaju i zaboravljaju ih i bacaju na ulicu na milost i nemilost još gorima od sebe. Neka se netko samo usudi reći da ima i lijepih stvari na svijetu, jer šta je cijeli svijet značio dečku koji je potpuno sam sjedio i plakao satima u hladnoj noći. |
09.09.2006., subota
Oču van
|
Juče bjeh u Močvari. Bješe jedan poseban dan, ročkas jedne posebne osobe... PUSA njoj. Bjaše zakon, napokon sam vidla dva lika kak se bare u živo, bilo je......ahhhh Nisam se neš zapila al sam ipak strgala vrat kad je svirala Nirvana. Meni se ne bi smjelo dat da to slušam jer ću se jednom slučajno ubit....(ak ne namjerno) Barila sam nekog lika koji me brutalno izgrizo, a kaj je najbolesnije, to mi se svidlo. Izmijenili smo brojeve, možda se još koji put grizemo. Večeras idjem na ribnjak sad se fakat zapit, sve sam bolje volje kak stalno izlazim i što sam manje doma gdje me jebu u već nezdrav mozak, tak da, ak je iko raspoložen za van, ikad, nek se javi...Neam kaj za pist, mort čete čekat da me stari ubije u pojam da me krenu suicidalne poeme...pusam vas   |
06.09.2006., srijeda
EP O MOJEM LJETOVANJU
|
Da vam ukratko opišem svoje ljeto,znam da vas ne zanima al moram nekaj postat. E da, otišla ja na more pod prisilom staraca na jedan mali šugavi otočić kraj šibenika i umirala od dosade 3 tjedna. Onda je došla na susjedni otok frendica iz zagreba i zvala me kod sebe.To je bio događaj, nakon 3 tjedna bez alkohola i nikotina mislila sam da odlazim u raj. I tak smo se mi tam zapile i ispušile i upoznale neke šibenčane koji su nas opskrbili sa duhanskim i sličnim proizvodima.I tak kak nam je ponestalo cuge išle smo kod jednog od njih (frendičin rođak) koji živi iznad birca od svog starog. I tamo su tekli potoci pive... Htio me zbarit al sam ga natjerala da mi umjesto toga pokaže svoju ogromnu kuću (stvarno mislim na kuću).I tak smo mi završili u potkrovlju gdje je savršen pogled na rivu i dok sam ja još nevino gledala kroz prozor on se bacio na obližnji krevet bez majce i počeo se previjat nebih li ja štogod poduzela. I tak ja krenem prema njemu i tek kaj se ponado, sjednem na stolicu pokraj kreveta i počnem mu se smijat. I tak on vidno razočaran prestane napinjat mišiće (bome dobar je bio mora mu se priznat) i počne mi pričat o zlim zagrepčankama. Uspjela sam ga uvjerit da je gej (ko većinu muških osoba koje poznajem) izvrčući svaku njegovu riječ dok ga nije zaboljela glava i predao se i priznao da nije dovoljno pametan za mene. Onda je shvatio da me neće dobit na neku jeftinu šprehu i počeo se trudit da me zainteresira, da bi na kraju završili pričajući 3 sata do jutra pa sam morala bježat od njegove bake koja je došla spremat. Al njemu još nije bilo dosta (mazohist) pa me zvao na kafu i probo me nažicat broj al smo se nakraju složili da je bolje sve prepustit spletu okolnosti. Ostavio mi je kutiju Davidoffki za uspomenu i reko da se ide napušit jer sam ga mentalno iscrpila. I tak sam se ja vratila na svoj dosadni otok među starce i djecu dalje se dosađivat ostatak ljeta. Ali! Frendica je za par dana došla na moj otok i tam skupila neke poznanike među kojima su bila i dva talijana.I to dva fakat jebeno zgodna nemoguvjerovtštaradenatakvomotoku talijana. Jedan je dost dobro pričo hrv a drugi je samo treptao i smješkao se. Njihov frend iz šibenika je cijelo vrijeme s njima pričo talijanski, a nakon nekog vremena i s nama, pa sam mogla uživat u milozvučnosti tog jezika ravno sa jezika zgodnih likova. Imali su auto tak da smo obilazili uvale i opijali se svi zajedno kad smo mogli doć do alkohola. Igrali smo pič**n dim na vrhu napuštenog bunkera usred noći (prije toga smo obišli te labirinte pod zemljom, bilo je fakat spuki, sam sam čekala da naiđemo na neki leš). Da pređem na ono bitno...jedan od talijana i ja smo se pogledavali, zove se Gabriel (23) i totalno je jebljiv, ima savršene ruke i tetovažu,i čudne oči,i uvijek je savršeno dotjeran i mirišljav, da ne znam bolje rekla bih da je gej. Uglavnom, vratio mi je vjeru u šminkiće. I tak on ko da već nije dovoljno zgodan počne dragat noćnog leptira koji mu je sletio na ruku, ko da zna da sam ja bolesno romantična duša. Onda sam ga jednostavno morala zbarit... Nisam ja kriva. I tak sam mu uletila jednu pijanu večer na plaži TIP SE SAVRŠENO LJUBI, fakat, ni jedan od mojih "brijača" (gle kak sam se počela izražavat) nije tak razradio to umijeće.. brijem da smo se barili jedno pol sata u komadu (nisam se mogla zasitit) dok ostali pljugeri nisu odlučili da se njima ide doma. Ja sam probala ustat al su tad rakija, vino i rum koje sam prethodno konzumirala došli do mozga tak da sam jedva došla do auta. Od tad pa do ispred svoje kuće još uvijek iam blackout, niček se ne sjećam, znam da sam odjednom bila na suvozačevom sjedalu a Gabriel me dovezo, svi su drugi nestali. Uglavnom, mogo me izjebat, raščetvorit i prodat mi organe a lik me dovezo i dopratio do doma. Tad sam odlučila da ću ga sutradan zaprosit. Ušla sam u kuću, presvukla se i legla u krevet. Blackout. Budim se ujutro u drugoj odjeći na drugoj posteljini, a kraj mene stoji majka i drži šalicu čaja. Blackout = počela sam bljuvat u snu i bila bih se ugušila u vlastitoj bljuvotini da me nije baka na krevetu do skužila i spasila. Navodno sam bljuvala cijelu noć i mislili su da ću izdahnut. Isto tak sam bljuvala i cijeli idući dan sve kaj sam stavila u usta. I tako sam propustila prošnju. Ali bolio me kurac za sve jer mi je već tak bilo nevjerojatno da sam naišla na tak savršen komad čovjeka i sve bi bilo savršeno.....da se on nije idući dan vraćao u Italiju. I tak smo se izljubili i on mi je neš promrmljo na talijanskom kaj nisam točno shvatila. Uglavnom srce mi se kidalo. Al jasno, bilo je pre dobro da bi trajalo. Iduću večer sam provela na nekom šugavom tulumu gdje sam otkrila da mi je prijatelj iz djetinjstva (s kojim se u međuvremenu nisam družila) počeo slušat metal,svira gitaru i prejebeno pjeva. Nikad nebih rekla. Inače je tulum bio šugav pa sam se pokupila. Za par dana sam došla u zagreb i poljubila zemlju. Ipak sam ja tu svoja (aha). Tak sam sretna sad tu, upijam ovaj divan zagrebački smog. Htjela sam tulumarit sad kad sam se vratila al svi su nekak šugavi i zauzeti. Neki dan sam se ipak zapila na ribnjaku i barila nekog klinca (imo je nekih 16-17). Bio je sladak dok nije progovorio. Koja budala, počeo mi pričat neš o svojem iskustvu i sl. Čovjek bi reko da će klinjo bit malo neiskvareniji... Jebiga... Više se fakat ne zamaram oko tih muških, zadnji mi je gadno slomio srce, dok se ne oporavim bit ću okrutna kurvetina. Ionak muški vole sam takve koje ih manipuliraju i jebu u mozak. Ko im krif. U jebote al sam se raspisala. Nevrmajnd ionak nitko od vas neće stić ni do pola. Za danas je dosta, sutra ću vjerojatno ispisat još ovolko...  Sexy Villy |
...
Kak bih potvrdila da sam se vratila da znate da ovo nije samo nečiji bijedan pokušaj da zauzme moje mjesto, počastit ću vas sa nekoliko Villetovih slikica da znate da sam to nepobitno ona stara ja... HOW CAN YOU RESIST THE ANGELIC SMILE?!?  |
